Betonirana sjećanja – spomenik naselju na kojeg smiješ i sjesti

U Negrievoj ulici (Novo naselje Škurinje) izrađena je prostorna kiparska instalacija “Betonirana sjećanja”, rad kipara Dražena Vitolovića s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, uz asistenciju mladog kipara Rina Banka te projektnu podršku Udruge za urbanu regeneraciiju “Kuraž” koja kulturom i umjetnošću nastoji na nekonvencionalne načine regenerirati pojedine mikro i makro zone urbanih sredina poput Rijeke odnosno Škurinja. 

Instalacija je posvećena izgradnji naselja, a izvedena je prikladno od betona, osnovnog elementa u izgradnji naselja, odnosno vreća cementa koje su posebnom kiparskom obradom oblikovane u slobodne forme i tako razmještene po prostoru. 

Škurinje Novo naselje građeno je između 1974. i 1989. godine kroz projekt poduzeća Adriamont. Riječ je o kolektivu nastalom na temelju ideje o brzo gradećim i kvalitetnim objektima za radništvo, izvorno zaposlenike Luke Rijeka, a potom i ostale (INA, Brodomaterijal, Riječka tvornica konopa…).

Upravo zato, pogon, koji je napravljen u samom budućem naselju, nazivan je kolokvijalno “tvornicom stanova” te je svojevremeno izazivao veliko uzbuđenje i interes javnosti u svjetlu eksplozivno bujajuće stanogradnje sedamdesetih godina. 

Ipak, samo naselje Škurinje, u izvedbi Adriamonta, do danas odaje dojam nedovršenosti – osim što se nalazi na kompleksnom brdskom terenu što rezultira jedinstvenom urbanističkom strukturom nisu adekvano oblikovani društveno-kulturni sadržaji: ogranak knjižnice, društveno-kulturni centar, pa ni središnji otvoreni trg, dok postojeći poput osnovne škole ili doma zdravlja odaju dojam dislociranosti.

U novije vrijeme ključan sadržaj čine privatni konzumeristički-potrošački prostori, mjestimice vrlo sirovo oblikovani, bez očite obveze investitorima da utječu i na kvalitetniji život zajednice, što je praksa u razvijenijim državama.

Interes za prošlošću područja potaknut je 2017. godine, pozivom građanima na pronalazak privatnih fotografija koje prikazuju izgradnju i život u naselju.

Potom je u ljeto 2018. godine pripremljena i izložba fotografija postavljena originalno u pop-up galerijskom prostoru na zidu uz škurinjsku ulicu (trajno smještena u MO Škurinje, Save Jugo Bujkova 44).

Vrijedi spomenuti i jako zanimljivu knjigu Riječka radnička naselja u kojoj se u jednom poglavlju obrađuje Škurinje, ne bi li kao prirodan nastavak svega nastala i ova intervencija koja povijesni narativ nastoji pretvoriti u element kvalitete suvremenog života. 

Instalacija stoga ostvaruje višestrukost uloga i značenja. Koncipirana je kao svojevrsno sjećanje na firmu Adriamont, stoga ni lokacija nije slučajna – postavljena je u Negrievoj ulici na mjestu s kojeg se pruža lijep pregledan pogled na bivšu tvornicu, prostor koji je danas autobusna garaža i mjesto auto-salona. Adriamont je činila prepoznatljiva betonara i pokretne dizalice koje su prenosilice gotove blokove dok danas vizuru čini klasična estetika konzumerizma i tzv. poduzetničkih zona.

Na razini metaforičkih značenja samog naziva „Betonirana sjećanja“ riječ je o doslovnom načinu obilježavanja sjećanja na nastanak naselja, ali ujedno i na zaustavljanje procesa romantizirane nostalgije koji često obilježava stanovnike urbanih naselja u tranziciji te se na ovaj način traži i zaziva drugačija i bolja budućnost. Pojedina sjećanja je dobro zabetonirati i ne pružati im veću ulogu od one koji su originalna iskustva svojevremeno imala.

Što se tehnike tiče, rad je nastao u vidu skica i crteža, na osnovu kojih su izrađene makete od sadre, nakon čega su izrađene prve probe u betonu. Finalni radovi izvedeni su u Adriacementu u Kastvu. Nakon transportiranja radova na lokaciju u Škurinjama, postav je predstavljao posebni izazov kako u tehnološkom smislu, tako i u smislu stvaranja dijaloga između radova i okoliša.

Izrada ove instalacije otvorila je mnoge mogućnosti za eksperiment u materijalu a prilikom same realizacije bilo je neophodno brzo reagirati i oblikovati željene forme prije nego materijal izgubi svoj plasticitet. Tako su nastale organske forme na bazi osnovnog oblika vreće, koja asocira i doslovno predstavlja vreću betona. 

Tako razmještene po prostoru te ujedno predstavljaju i umjetničko djelo, ali i komunalnu opremu jer je na njima moguće i sjediti, družiti se, održavati razgovore i predavanja. Samo uređenje zone spomeničke instalacije inspirirano je zelenom paradigmom (posađena je lavanda ružmarini, olendri…) te nastoji potpuno slijepu točku jedne ulice pretvoriti u mjesto susreta, šetnje, razgovora i razmišljanja.

Kada se pogleda makro slika naselja točka može biti dio šire šetnice koja se kreće kroz ulice Ulica Save Jugo Bujkova – Škurinjskih žrtava – Budicinova – Negrieva, a domišljamo je kao prostor nesmetane pješačke, biciklističke, dječje (kolice beba i sl.) komunikacije s prikladnim sadržajima uz liniju šetnje (kreativnije uređeni parkići, vježbališta, prostori za razgovor i kreativni rad, galerije na otvorenom, edukativni prostori urbanog vrtlarstva…).

Važno je napomenuti da je u radnim aktivnostima oblikovanja instalacije sudjelovao i dio stanovnika Škurinja, entuzijasti i stanovnici same ulice u kojoj se izvodi, a s druge strane postojeći su komentari dijela stanovnika koji zazivaju konvencionalnija rješenja (npr. klasičan dječji park, klupice…) ili pak ne nalaze iz prve značenje u instalaciji (“šta će ti komadi ostati tako razbacani”) što i proizlazi iz prirode projekta koji za cilj i ima senzibiliziranje za suvremene umjetničke prakse te preispitivanje određenih konvencionalnih pristupa ambijentu u naseljima.

Program realizira Kuraž – udruga za urbanu regeneraciju uz potporu sudioničkog programa Civilne inicijative koje provodi RiHub., u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Cilj programa Civilne inicijative je aktivno uključivanje građana u kreiranje kulturnih i društvenih programa te poticanje produkcijskih i organizacijskih kapaciteta neformalnih civilnih grupa i pojedinaca.

Kuraž – udruga za urbanu regeneraciju mlada je riječka neprofitna organizacija do sada prvenstveno usmjerena na područje Škurinja te istraživanje koncepta oplemenjivanja naselja uz pomoć kulture i umjetnosti te aktivizam građana. Posebne zahvale idu gospodinu Rikardu Kovaču iz Adriacementa koji je izašao u susret kao u smislu materijala tako i u smislu bitnog dijela realizacije u cementari.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s