Pazi pada zid, pazi privatno, pazi nema ograde…

Uz instalaciju Betonirana sjećanja (pročitajte detaljnu priču ovdje) u Negrievoj postavili smo na jednom dijelu upozorenja na opasnost od pada. Ne mislimo da će netko doista ići skakati na desetmetarski zid s kojeg se u sekundi završava polomljene glave u garaži Arrive, ali poruka treba biti jasna.

Naime, nije baš normalno da se sprovede investicija poput izgradnje garaže (daleke 2007. godine!), autosalona i sl. a da se prostor adekvatno ne zaštiti na način da i taj mali džep korisnog terena bude iskoristiv za život. Ljudi tamo stavljaju godinama drva, nadležni će reći da je to nelegalno, ali hej…

Tu se igraju i djeca, neki stanari su i sadili zelenje bez kojeg bi sve bilo ružnije, a onda smo došli mi s idejom stvaranja spomeničke instalacije koja je zapravo prije svega mjesto susreta te izgradnjom senzorne stazice za djecu, mikrokompostane i malog vrta za edukaciju o sadnji povrća (intervencija i zahvat u pripremi za rujan i listopad 2019.). Ostvarena su neka sredstva prije svega zahvaljujući Civilnim inicijativama i Zelenom valu projekta Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture, činjenici i da je Škurinje jedno od 27 susjedstava (velikog “community” programa Rijeka 2020, a ostvarene su i dozvole za izvedbu od gradskih instanci.

Sve i nije djelovalo tako opasno dok u lipnju nije došao bager i iskopao vodovodnu cijev za Arrivu, uništio prirodne prepreke i biljke te otvorio ogromnu rupu prema strmom zidu. I opet imamo isto pitanje – nije baš na prvu jasno tko treba staviti ogradu, čija je to obveza, tko treba platiti… Gradski komunalci su jako susretljivi i rekli da mogu staviti ogradicu koju smo kupili. Riješit će se, ne sumnjamo…

Ali…

Prepuni smo takvih situacija – zid koji se ruši iznad Bujkove ne zna se tko treba adekvatno sanirati, želi se prijaviti uređenje okoliša igrališta u Škurinjskih žrtava ispadne da su male čestice u privatnom vlasništvu ljudi kojima sigurno ne mogu biti korisna nekretnina (jeste li znali da kada lopta ode u aut vi ste na nečijoj tuđoj zemlji?), usred naselja u središnjoj lokaciji na privatnoj čestici gdje je nekad bio kiosk odlaže se nekakav otpad i kontejneri (ona hrđava armirana žica kao ograda, kome je to normalno?), dvije godine se pokušava osigurati prostor u školskoj dvorani OŠ Ivana Zajca za vježbe opuštanja i jogu pa bez uspjeha, neke ulice nemaju više pločnik jer su ih zauzeli automobili... Nećemo o onoj kanalizaciji koja curi iz Rustanbegove.

Najgore je po kojem god od ovih pitanja “čačkali” uvijek imate osjećaj da nekoga nervirate i hodate po tankoj niti – kada dirate u zid i o tome javno govorite nervirate i RH i Grad, kada dirate u privatne čestice oko igrališta ljutite prijavitelje koji su jasno rekli da teren mora biti gradski (a da nešto napravite možda bi tek tada naljutili i vlasnika iako mu je teren beskoristan), dirate li u tu česticu na križanju Bujkove i Žrtava s nabacanim kontejnerima vjerojatno ljutite poduzetnike koji samo žele obaviti svoj posao, pitate li previše za korištenje školske naljutit će se nekoliko instanci, odjela, sportskih organizacija i pojedinaca, a taknete li u parking mjesta tek tada smo svi skupa nastradali… Kada je netko ljut nastaje samo sukob, ništa konstruktivno.

Nikoga ne treba ljutiti, svatko treba svoj komad svemira, svatko upravo s razlogom radi to što radi i treba brinuti za ostvarivanje svojih interesa.

Ipak, pitanje je kako možemo iz tog začaranog kruga u kojem samo pičimo po svojim uskim vidicima, ne gledamo širu sliku i ne brinemo se za kvalitetu. Kako možemo funkcionirati na jednoj zajedničkoj platformi kroz koju se zadovoljavaju interesi više skupina ljudi, estetike i ukusi različitih pojedinaca,  a da ujedno Škurinje postaje jedno atraktivnije i kvalitetnije naselje? To je jedino pitanje koje nas zanima, teško je i traži odgovor.  

Lokalna samouprava, vijeće MO-a, komunalni redari i komunalni sustavi, pojedini angažiraniji građani… Svi znaju te probleme godinama i svi znaju da to nije baš normalno. Sa svima super surađujemo i neizbježan su faktor u svemu što radimo.

Na žalost navedeno odaje nedovršeno naselje kojem je namijenjena uloga trgovačkog centra i autosalona, a ne mjesta za život, odrastanje i starenje. Ljudi nakon neuspjeha i nakon što vide da se ne događa ništa pozitivno tako spuste očekivanja, prestanu i tražiti i zanemare sve oko sebe. Kako to probuditi?

Mi kao udruga za urbanu regeneraciju Kuraž smo inicijativa i možemo reći svojevrsni posao (doduše volonterski) skupine građana i stručnjaka za određena područja.

Naš fokus su kulturni i umjetnički projekti koji revitaliziraju zone, imamo neke svoje pristupe, sadržaje i ukuse koji se naravno ne moraju svima sviđati, a uopće se nismo mislili baviti ovim komunalnim pitanjima za koje nemamo kapacitete ni dovoljno znanja. Naš teren su umjetnost i kultura, događanja, predavanja, edukacije, izložbe, knjige, “gaming”…

U tome smo dobri i to nas zanima, Stvarno želimo da u nekoj dugoročnoj perspektivi Škurinje dobiju svojevsni kulturni/društveni centar te ćemo napraviti sve što možemo po tom pitanju iako nešto takvo ne postoji u niti jednom formalnom planu upravnih struktura, proračunu, razmišljanju ni na razdoblje od deset godina. Možda će taj centar biti javan, ali izgrađen privatno od kakve mecene iz Australije koji je slab na Škurinje, tko zna. I to bi bilo super. Samo hoćemo reći da će model biti nešto skroz drugačije.

Ali i komunalna pitanja su kultura u širem smislu. Kultura življenja ako ništa drugo. Radimo li lijepe i ružne ambijente, da li naselja dovršavamo ili puštamo improvizacije, jamčimo li sigurnost ili opasnost. Užitak je gledati kako je malo potrebno da neka mjesta dobiju potpuno drugu kemiju kao što je slučaj s Bujkovom gdje su parkić, vježbalište, stolni tenis, mobilne klupice (…) kreirali pravo i rado korišteno okupljalište svih generacija.

Imate li prijedloge kako iz tog kruga, kako biti efikasniji u unapređenju komunalnih trenutaka koji većinu najviše zanimaju, svakako ih volimo čuti. Želite li sudjelovati u tim borbama još bolje. Naša adresa je skurinjskisusjedi@gmail.com ili navratite u Dnevni boravak u petak na Crash Bandicoot utrku na PS4. 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s