Susjedski savjeti: Kompostiranje i fermentiranje – čarobno zbrinjavanje biootpada na kućnom pragu

Susjedski savjeti: Kompostiranje i fermentiranje – čarobno zbrinjavanje biootpada na kućnom pragu

Proizvodimo toliko otpada, a često nismo svjesni da njegov dobar dio može biti ono pravo “gorivo” našeg male balkonske škurinjske tvornice pomidora. 🙂

Kompostiranje je vjerojatno najpoznatija i najčešća metoda zbrinjavanja biootpada. Osim na hrpi ili u ograđenom prostoru, kompostirati se može i u stanu ili na balkonu u posudama veličine prosječne kante za smeće (zapremnina 40-60 l). Ako se pravilno izvodi, prilikom procesa kompostiranja ne nastaju neugodni mirisi i ne stvaraju se procjedne vode.

Nedostatak kisika je glavni uzrok neugodnih mirisa do kojih dolazi zbog truljenja biootpada, umjesto njegove razgradnje.

Kompostiranje je proces razgradnje koji se odvija pomoću niza mikroorganizama (bakterija, gljiva..) i makroorganizama (gujavice..-) kojima je potreban kisik za stanično disanje. Stoga je kompost povremeno potrebno promiješati da bi se prozračio, a kako bi naši saveznici u procesu prerade biootpada koristili taj biootpad kao izvor energije, moramo im osigurati i pravilnu prehranu.

U tom smislu je od izuzetne važnosti u kompost ubacivati barem jednaku količinu ‘smeđeg’ materijala u odnosu na ‘zeleni’ materijal, ako ne i duplo više! Kao smeđi materijal koristimo: papirnate ubruse, usitnjene kartonske tuljce, vatu, suho lišće, piljevinu, sjeckano sijeno i slamu te drvenu sječku.

Što pripaziti!

Zeleni materijali koje smijemo bacati u kompost su: sirovi ostaci od pripreme različitih jela i napitaka (kora i srž voća i povrća, talog kave, ostaci čaja, stari začini i brašno, ljuske jaja i sl.), biomasa od uređenja okućnice ili vrta (uvelo cvijeće, otkos trave, ostaci od orezivanja različitog bilja i sl.). Kompostirati se može i stelja malih kućnih ljubimaca koji su biljojedi jer njihov izmet ne sadrži patogene organizme. Svakako, bilo bi dobro da je materijal koji ubacujemo u komposter što raznolikiji i čim sitniji, recimo veličine palca.

Potrebno je obratiti pažnju i na to da se kompost previše ne isušuje, no ne smije biti niti previše mokar. Vlažnost možemo provjeriti stiskom komposta u šaci. Ako osjetimo kapljice vode kako cure među prstima, trebamo dodati još smeđeg materijala i promiješati sadržaj. Ako se pak materijal rasipa, potrebno je dodati još zelenog materijala ili pošpricati kompost s vodom.

Ukoliko želimo kompostirati u posudi, potrebno je izbušiti rupice promjera 4-6 mm radi cirkulacije zraka. Nije potrebno bušiti dno posude jer ako dodajemo smeđi materijal u pravilnom omjeru i pratimo vlažnost sadržaja, neće doći do stvaranja viška tekućine. Poklopac posude služi tome da se potrebna količina vlage zadrži u posudi. Na dno posude je potrebno dodati sloj grančica, sloj kartona i lišća te tanki sloj zemlje. Princip je dalje uvijek isti: kako dodajemo zeleni materijal, tako ga prekrivamo s 2-4 puta većom količinom smeđeg materijala, a kada kompostiramo u posudi sadržaj je potrebno promiješati vrtnom lopaticom svakih 2-4 dana.

Lijek za sve probleme koji mogu nastati prilikom kompostiranja je prozračivanje tj. miješanje sadržaja te, ovisno o količini vlage, dodavanje smeđeg ili zelenog materijala. Ono što nikako ne možemo kompostirati su: kuhana hrana, meso, riba, kosti, mliječni proizvodi. No te sastojke možemo fermentirati!

Spas za ostatke kuhane hrane

Što ako imate puno ostataka kuhane hrane? Postupak fermentacije biootpada se izvodi u posudama s poklopcem bez nazočnosti kisika. Biootpad se posipa mješavinom mikroorganizama (bakterije mliječno-kiselog vrenja, kvasci..) čiji metabolizam enzimatskim djelovanjem aktivira proces fermentacije. Prilikom fermentacije nastaje i tekuće gnojivo.

Zato je potrebno da postoji mogućnost ocjeđivanja tj. prikupljanja tekućine koja se može iskoristiti za prihranu biljaka (razrjeđuje se s vodom (bez klora!) u omjeru 1:100). Proces fermentacije je gotov nakon 2-4 tjedna (ovisno o okolnoj temperaturi). Po završetku fermentacije, sadržaj se može ubaciti u komposter ili se može zakopati u tlo.

Ova metoda u svijetu je poznata pod nazivom Bokashi (jap.), a potječe iz tradicije korejskog prirodnog poljodjelstva. Na našem se tržištu može nabaviti proizvod osmišljen upravo za tu svrhu (posuda s pipom u kompletu s mikroorganizmima za posipanje i dozatorom), ali lako je izraditi i svoju uradi-sam varijantu. Bit će vam potrebne dvije posude zapremnine cca 7 litara. Na jednoj posudi se na dnu izbuše male rupice kako bi se tekućina cijedila u donju posudu. Na internetu se mogu pronaći upute za izradu LAB seruma kojim se prska svježe dodani biootpad.

U ovoj metodi zbrinjavanja biootpada važno je čim više istisnuti zrak iz posude pa se prilikom dodavanja svježih sastojaka i nakon špricanja (ili posipanja) nastoji čim više utisnuti sadržaj prema dnu posude. Fermentirati se mogu ostaci termički obrađenih i začinjenih jela, mliječni proizvodi, meso, riba, manje kosti, kruh, talog kave, sirovi ostaci voća i povrća od pripreme jela te manje količine papirnatih ubrusa. Fermentirati ne možemo: tekućine kao što su ocat, ulje, mlijeko, sokovi te velike kosti, životinjski izmet, karton i papir.

A što s fermentiranim biootpadom?

Ako imate vrt, možete ga zakopati u manju rupu na dubinu od 30 cm (kako ga ne bi iskopale kvartovske životinjice) te za 2-3 tjedna na istom mjestu možete započeti sa sadnjom. Ili možete sadržaj ubaciti u komposter kao zeleni materijal i pustiti da se tamo razgradi do kraja.

Ako za kompostiranje koristite kompostne gujavice (popularno zvane gliste) primijetit ćete koliko će biti oduševljene ishranom bakterijama mliječno-kiselog vrenja koje ste im priuštili za obrok!I to je to! Za malo novaca u udobnosti svoga doma možemo biootpad pretvoriti u kvalitetan supstrat za uzgoj raznovrsnog bilja i/ili u tekuće gnojivo!

Cvijeta Biščević